Miroslav Sinčić: Iz moje književne radionice

Priče


Lovac

Došao je tko zna otkuda i tko zna koliko je dugo lovio ovim krajem. Možda i nije došao toga jutra, možda se danima, ili čak godinama krio po jarugama, sklanjao u okolne šumarke pred težacima koji su dolazili obrađivati polja i čekao svoj dan.

Toga se jutra nad poljima širila pjesma stotina ptica. Pšenične njive poredale se po bujnom zelenilu kao sunčane maramice. Na crvenim usnama makova doručkovali su bijeli, plavi, žuti leptiri, sa cvjetnih livada širio se miris i zuj, a nebo je svoj plavi plašt spustilo niže nad krajolik da zaštiti jutarnji mir i toplinu koja se širila odozgo, od Sunca što se upravo pojavilo nad obzorom, i odozdo, od zemlje, od milijarda kucaja u vlatima trave, u zuju kukaca i cvrkutu ptica, u grudima razdraganih težaka.

U taj božanski red nahrupio je kao grom i povodanj, kao strah i udes. Odjednom se stvorio na vrhu brijega, naoružan, praćen goničima i nosačima. Njegov se prijeteći lik ocrtavao na nebeskom plavetnilu kao golema ptičurina ustremljena na sve: na čisto jutro, na svjetlo i toplinu, na božje stvorove, na svaki red i sklad. Spuštao se padinom brijega kao pošast, praćen bljeskovima i plotunima, bezobzirno gazeći usjeve, strijeljajući prestrašene ptice. Za njim su ostajali tragovi smrti: polomljeno klasje, trava poprskana krvlju.

Krajolik je premro zatečen nasiljem. Zamukla je ptičja pjesma. Toplo se jutro pretvorilo u pakleni dan.

Lovac je žurio k izvoru, oznojen i ožednio, ali ozarena lica zbog uspješna lova i bogate lovine. Na izvoru čučne da bi dlanovima zahvatio mrzlu vodu, ali naglo zastane, preneražen: iz bistrine izvorske vode gledala ga je nakaza - spodoba ljudskoga obližja s okrvavljenim kljunom lešinara. Prepoznavši svoj lik, u panici pobjegne od vrela.

Težaci, koji su se, prestravljeni nasiljem, s polja okupili pod stoljetni dub, vidjeli su lovca kako od izvora bezglavo juri preko polja.

Nikad se nije vratio i o njemu se više nikada ništa nije čulo. Ali se još i danas priča kako se u izvoru povremeno može vidjeti nakazna spodoba i tada se voda zamuti i ptičja pjesma utihne u okolnim šumarcima sve dok se voda ponovo ne razbistri.